02.10.18. Više od 100 lokalnih zajednica propisalo trajnu sterilizaciju za pse i mačke
Krenulo dugoočekivano uvođenje reda u cilju odgovorne skrbi za pse i mačke
- Zaustaviti svakodnevno ostavljanje neželjenih štenaca i mačića u svim dijelovima Hrvatske
Udruga Prijatelji životinja upozorava da su u Hrvatskoj patnja i smrt životinja koje smatramo kućnim ljubimcima, nažalost, svakodnevna pojava. Sve to rezultat je kršenja zakonske odredbe koja obavezuje skrbnike životinja na kontrolu njihova razmnožavanja. Takvo nepoštovanje zakona ne samo da uzrokuje bol velikome broju pasa i mačaka nego stavlja golem teret drugim građanima, udrugama i lokalnim zajednicama. Odredba Zakona o zaštiti životinja koja omogućava gradovima i općinama da propišu trajnu sterilizaciju kao način kontrole razmnožavanja, uz izuzetke koji se evidentiraju, uvodi nužan i dugoočekivani red u cilju postizanja odgovorne skrbi za pse i mačke.
Više od stotinu gradova i općina uvidjelo je da treba rješavati uzroke problema umjesto neprestano sanirati posljedice dugogodišnjeg nemara i izostanka sustavne provedbe Zakona, odnosno kontinuiranog nepoštovanja zakonskih obaveza. Stela Cota, voditeljica Mreže za zaštitu životinja koju čine 43 udruge, ukazuje na korijen problema: „Među stotinjak jedinica lokalne samouprave ističu se primjeri onih koje su svoje obaveze ispunile na vrijeme ili ih već godinama redovito ispunjavaju. To pokazuje da problem nije u provedbi zakonom propisanih rokova, nego u već spomenutom nedostatku organizacije i ozbiljnog pristupa problemu s napuštenim, ubijenim i zlostavljanim životinjama.”
Naglašava da je trajna sterilizacija nužan i najučinkovitiji način sprječavanja nastanka napuštenih životinja koje su posljedica neodgovornog i protuzakonitog ponašanja skrbnika pasa i mačaka. Gradovi i općine koji propisuju trajnu sterilizaciju ujedno sprječavaju da životinje uopće završe u skloništu. No važno je da to učine sve lokalne zajednice kako ne bi prebacivale svoj teret onim savjesnim gradovima i općinama koji primjenjuju Zakonom omogućene odredbe.
Dodaje da su lokalne zajednice koje pružaju dobar primjer otišle i korak dalje pa uvode edukaciju po školama i vrtićima. Te zajednice prepoznale su i značaj poticanja građana na kastraciju i mikročipiranje kroz potpuno financiranje ili sufinanciranje za određena vremenska razdoblja ili su izašle ususret ljudima slabijeg imovinskog stanja. Naime, nerijetko ljudi izdvajaju velike svote za zbrinjavanje i skrb o životinjama zbog velike ljubavi i nemogućnosti da ostave životinju da pati ili umire.
Stela Cota navodi užasan nedavni primjer izgladnjelog skrbničkog psa kojemu se više nije moglo pomoći, a koji jasno ilustrira bolne posljedice neprovođenja Zakona. Da je taj pas bio mikročipiran, ta osoba ne bi se niti usudila to učiniti, a da i učini, znalo bi se tko je odgovoran za smrt psa i počinitelja bi se moglo adekvatno kazniti postavljajući primjer da se zakoni provode i prekršitelji sankcioniraju.
Cota zaključuje: „Ako se Zakon o zaštiti životinja u potpunosti provede i iskoriste se dostupni zakonski alati kao što su kontrola mikročipiranja i propisivanje trajne sterilizacije, gradovi i općine imat će konkretne rezultate i dugoročnu korist – od smanjenja broja odbačenih neželjenih životinja koje su im na teret (i financijski i zbog nedovoljnog smještajnog kapaciteta u skloništima) do sprječavanja zlostavljanja i ubijanja životinja te smanjenja financijskih sredstava za njihovo zabrinjavanje.”
Iz udruge Prijatelji životinja navode da svima stoje na raspolaganju za dodatne informacije, savjete, primjere i prijedloge, koji se mogu vidjeti i ovdje. Poručuju da je Zakon o zaštiti životinja učinkovit i provediv, što su neki gradovi i općine već dokazali, no važno je da sve lokalne zajednice podjednako daju sve od sebe kako bi postigle pozitivne rezultate.