Prikaz knjige Meso-prirodni simbol - Snježana Klopotan

| More

Meso je životinja

Konzumiranje mesa u budućnosti bi se moglo doživljavati s jednakim zgražanjem s kakvim danas promatramo nekada općeprihvaćenu normalnost ropstva, ali u međuvremenu, ako pokušamo proniknuti u razloge naših ambivalentnih stavova prema mesu, treba prokazati meso kao prirodan simbol ispunjen složenim društvenim značenjima koja nadilaze njegovu funkciju hrane

Snježana Klopotan

Ovo je knjiga o mesu. O tome koje dijelove kojih životinja obično jedemo, kada, gdje i s kim jedemo meso. Uglavnom, o tome zašto ga jedemo, odnosno zašto ga ne jedemo. Uvodne rečenice knjige Meso - prirodni simbol, britanskog antropologa Nicka Fiddesa, jednostavnošću koja ne odaje porijeklo u doktorskoj disertaciji, mogu relativizirati potrebu da se piše o na izgled samorazumljivoj temi. Fiddes, naime, za predmet svojega zanimanja uzima životinjsko meso, mnogima pojam hrane par excellence, čije je središnje mjesto u našem sustavu prehrane neupitno. Uvriježeno je mišljenje većine da je meso zdrava namirnica bogata bjelančevinama, nezamjenjiva zbog svojih visokih prehrambenih vrijednosti. Takvom se mišljenju suprotstavlja rastući broj pobornika (još uvijek) nekonvencionalne prehrane, kojima meso izaziva gađenje i zazor, a njegovo konzumiranje smatraju nezdravim i neetičnim.

Pokušavajući proniknuti u razloge tako ambivalentnih stavova, autor prokazuje meso kao prirodan simbol ispunjen složenim društvenim značenjima koja nadilaze njegovu funkciju hrane. Pritom sustav mesa promatra u rasponu od najkonzervativnijih stavova, koji prihvaćaju društvenu odgovornost samo za sebe i svoje obitelji, do najliberalnijih koji negiraju opravdanost neobuzdane eksploatacije bilo kojeg bića.

Ljudska premoć

Kulturna simbolika mesa temeljito se istražuje kroz tri osnovne teme. Meso, prije svega, predstavlja muški pogled na svijet s pozicije hijerarhijske kontrole prirode, osobito njenih manje vrijednih stvorenja. S druge strane, jedenje mesa propituje se s aspekta životinjskih života i smrti, kao i činjenice da vegetarijanstvo u zapadnom društvu još zahtijeva objašnjenje. Konačno, upozorava se na opasnosti potrošnje mesa za globalne ekološke prilike. Iako je u istraživanju koristio akademske radove i statističke podatke o prehrambenim aspektima potrošnje mesa, Fiddes smatra znakovitijima stavove i vjerovanja ljudi do kojih je došao u pojedinačnim razgovorima i iskazima popularnih medija. Upravo su mu ti podaci pokazali da dominacija mesa u našem sustavu prehrane nije samo stvar ukusa, već još iskaz čovjekove moći nad prirodom.

Konzumiranje mesa tako se implicitno opravdava etikom ljudske premoći. Ona redovito postavlja životinje u inferioran položaj nižih bića čija se svrhovitost procjenjuje isključivo sa stajališta korisnosti za ljude. Snažan poticaj utemeljenju takva stava Fiddes uočava u društveno-ekonomskim promjenama razdoblja industrijske revolucije, koje su pogodovale demonstraciji moći ljudske industrije kroz meso. Tome su pridonijeli i etički imperativi mehanicističkih filozofa, čije je prikazivanje ne-ljudskih životinja kao tek nešto više od sofisticiranih strojeva, postalo temeljem djelovanja moderne mesne industrije. Više od svega, potrošnja mesa u zapadnom društvu utjelovljuje moć, mentalno i fizičko zdravlje, civilizirane navike koje uključuju udobnost, komociju i ugled.

Nejestivi ljudi i jestive ne-ljudske životinje

Polazni argument o mesu kao sredstvu demonstracije ljudske premoći nad ostatkom prirode autor dokazuje na veliku broju primjera. Kroz tretiranje mesa on iščitava odnos zapadnog društva prema svijetu u kojem živi, vezujući postanak civilizacije, kao temeljne manifestacije ljudskosti, uz podjarmljivanje, ubijanje i jedenje drugih stvorenja. Riječ je o uvijek aktualnoj kategorizaciji svijeta na nas i druge, pri čemu su u ovom slučaju ne-ljudske vrste ti drugi, pa ih stoga možemo nesmetano ubijati i jesti.

Takvo viđenje Fiddes ilustrira odbojnošću prema konzumiranju kućnih ljubimaca koje doživljavamo društveno bliskima (također su mesožderi, a ne prirodne žrtve), pripisujemo im kvaziljudski status i uglavnom ih izuzimamo iz sadržaja našeg jelovnika. Upravo je distinkcija koju postavljamo između nejestivih ljudi i jestivih ne-ljudskih životinja odgovorna za doživljavanje takve vrste konzumacije kao ljudožderstva.

Eksplicitnu potvrdu iskazivanja moći kroz meso autor nalazi u kulturnoj činjenici suvremenog rekreacijskog lova koji se redovito odvija pod parolom ljubavi prema prirodi i okolišu. Njegova krajnja nesvrhovitost sa stajališta pribavljanja hrane, isticanje trofeja na zidovima te doslovno i simboličko gaženje po tepihu od životinjske kože upozorava na prevlast simboličkog značenja lova nad racionalnim razlozima koji se obično navode. Za Fiddesa, lov je ponajprije jasan izraz superiornosti ljudske tehnologije i civiliziranih vještina nad divljinom.

Na sličan način muško percipiranje žena kao jestivih objekata vidi kao iskaz još prisutne patrijarhalne kontrole nad ženama. Koristeći lovno-uzgojnu terminologiju, muškarci u kolokvijalnom govoru opisuju žene kao meso, što, među ostalim, Fiddesa navodi na zaključak kako je podčinjavanje prirodnog svijeta prethodilo seksualnom podčinjavanju. Tretiranje žena kao mesa (robe) smješta u širi kontekst prevladavajuće (muške) ideologije moći koja svoju kontrolu proteže i nad ostale slabije - robove, životinje i mnoge druge. Analogiju u postupanju sa životinjama danas te ženama i robovima u nedavnoj prošlosti, Fiddes iznosi kako bi naglasio identičnu podlogu specizma, seksizma i rasizma.

Barbarstvo mesa

Mijenjanje stavova prema mesu on promatra u okvirima industrijsko-tehnološkog razvoja na globalnoj razini, vrijednosnih sudova gospodarskog sustava koji proizvodi tržište mesa te sve glasnijih etičkih načela o ispravnu postupanju s ne-ljudskim životinjama. Povod promjenama sve je izrazitija briga za okoliš posljednjih desetljeća i potreba da se priroda zaštiti od čovjeka. Nova evolucija u razmišljanjima utječe na pad reputacije mesa kao tradicionalnog simbola ljudske dominacije nad prirodom. Beskrajno iscrpljivanje prirodnih resursa i loše postupanje sa životinjama sve se češće osuđuju kao tiransko i necivilizirano ponašanje. Značajna manjina počela je upozoravati na barbarstvo mesa u intenzivnoj industrijskoj proizvodnji životinja na pokretnoj traci, od začeća do smrti.

Fiddes uočava kako je moderno stajalište o mesu prožeto nelagodom prema suočavanju s njegovim životinjskim porijeklom. Sukladno tome, mesna industrija mora pronalaziti nove načine svjesnog maskiranja svojih proizvoda kako bi i dalje bili prihvatljivi potrošačima.

U svojoj analizi autor ne zanemaruje ni utjecaj etičkih načela na promjenu društvenih stavova prema mesu. Već prisutne nove vrijednosti osuđuju određene postupke prema životinjama poput lova, vivisekcije, nošenja krzna i testiranja kozmetike kao zaostalost i nepotrebnu okrutnost. Također, sve se intenzivnije propituje održivost temeljnih načela suvremenog zapadnog društva, koje najviše etičke granice postavlja oko čovjeka.

Zbog svega navedenog, Fiddes predviđa sve izrazitiju polarizaciju stavova između industrijske i ekološke orijentacije u tretiranju okoliša. Zaključuje kako bi se konzumiranje mesa u budućnosti moglo doživljavati s jednakim zgražanjem s kakvim danas promatramo nekada općeprihvaćenu normalnost ropstva. Opravdanost takva predviđanja još se ne nazire ni u svjetskim, a kamoli u hrvatskim okvirima.

Tijelo životinje koja je prije konzumiranja bila živa

Izvorno izdana 1991. godine, knjiga je kod nas izašla u okviru novopokrenute Biblioteke antropologije i etnologije naklade Jesenski i Turk. Zbog nedostatka sličnih izdanja, knjiga je u hrvatskim prilikama zapravo aktualan prilog socijalnoj antropologiji. Svakako će mnogima zvučati prevratnički autorova sugestija kako bi konzumiranje mesa u budućnosti moglo biti znakom vulgarnog i antidruštvenog užitka kakvim danas smatramo pušenje ili ovisnost o drogama. No, utjecaj nove ideologije već je prisutan i u njegovu radu. Najprije, umjesto specističke riječi životinja upotrebljava termin ne-ljudska životinja. Potom, iako nevegetarijanac, Fiddes ne promatra meso samo kao robu, ravnodušnim marketinškim jezikom odvojenu od njezina porijekla. Meso je tu tijelo životinje koja je prije konzumiranja bila živa i upravo ga ta činjenica čini kontroverznim. Suptilni odgovori koji proizlaze iz takva gledanja predmeta istraživanja čine ovu iznimnu knjigu slojevitijom od puke antropološke studije o hrani.

Objavljeno u Zarezu br. 106, 5. 6. 2003.

Vezane teme

Meso kao prirodni simbol [ 19.90 Kb ]

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting