Utrka bikova
Mučenje i ubijanje bespomoćnih životinja ne smijemo slaviti zbog tradicije. Ljudi često običavaju koristiti tradiciju kao izgovor i opravdanje za grozne stvari koje čine, kao što je mučenje ili porobljavanje. No, nešto ne mora biti ispravno samo zato što je dio tradicije, kako se i pokazalo u Zamori u Španjolskoj gdje je nedavno okončana tradicija bacanja živih koza s tornja u ime svetaca. Borba s bikovima je okrutan, krvav sport koji je odavno trebao postati tek dio prošlosti.
Ljudi koji žele slaviti San Fermin trebali bi se pridružiti Ljudskoj utrci i proslaviti ga na humaniji način. Festival San Fermin je slavlje okrutnosti. Bikovi u Pamploni trče u strašnu, krvavu smrt.
Turisti u Pamplonu dolaze kako bi slušali glazbu, kušali mjesne specijalitete i zabavljali se na brojne druge načine. Oni ne žele doprinositi okrutnosti prema životinjama, no većina njih ni ne zna kako upravo oni bikovi koji po danu trče ulicama grada, navečer okončaju krvavom smrću. Mi im želimo pokazati kako postoji zabavan, ali human način slavlja koji ne uzrokuje patnju životinjama.
Veličanstvene životinje koje jurcaju i padaju na ulicama Pamplone tijekom Utrke bikova svake će večeri biti barbarski ubijane u ime tradicije.
Turisti trebaju znati kako će bikovi koji trče u utrci doživjeti polaganu, bolnu smrt u areni. Turisti bi trebali bojkotirati Pamplonu kako bi pomogli u zaustavljanju ovog krvavog spektakla koji se održava pod izlikom tradicije.
Prema navodima agencije Associated Press (28/11/00) istraživanje je otkrilo kako 20% bikova dobiva omamljujuća sredstva prije ulaska u arenu. Od 200 bikova 'samo 1/5 ih dobije protuupalne lijekove koji mogu 'zamaskirati' ozljede koje potkopavaju njihovu snagu.'
U Španjolskoj se svake godine u arenama barbarski ubije više od 40.000 bikova (NY Times 2/11/01).
Većina stranih turista koji jednom prisustvuju borbi s bikovima više nikad to ne želi gledati. Takvi okrutni spektakli ih odbijaju, zastrašuju i rastužuju.
Nije nikakav sport okomiti se na životinje. Nepošteno je pretvarati se da životinje imaju jednaku šansu kada, kao u slučaju borbe s bikovima, dobiju laksative koji ih slabe danima prije borbe, kada im se presijecaju mišići vrata kako bi im se onemogućilo podizanje glave i kada im se u oči utrljava masna krema ili gel na bazi nafte kako bi im se zamutio vid.
Mnogi Španjolci i građani Meksika ovaj sramotan sport smatraju neprihvatljivim: mjesta Calonga, Tossa de Mar, Vilamacolum, La Vajol, zatim Kanarski otoci, SAD i neke države Europe su zabranili borbe s bikovima. Ako Španjolska želi povećati broj turista i postati naprednija, mora ići ukorak s vremenom i zaustaviti ubijanje životinja radi zabave.
To su vrlo kukavički događaji. Matador može birati hoće li biti tamo ili neće - bik ne može. U stvarnosti, bik zapravo nema nikakve šanse. On je oslabljen udarcima vrećama pijeska, malaksao zbog laksativa koje je dobio, njegovi rogovi se briju, tj. otupljuju, a u oči mu se utrljava masna krema na bazi nafte kako bi mu se smanjila mogućnost procjene udaljenosti. On nema šanse od trenutka kada iz mračnog hodnika gdje ga se drži uđe u arenu.
U Španjolskoj postoji snažan pokret za zabranu borbe s bikovima. Više od 1 milijuna Španjolaca je potpisalo peticiju za zabranu ovog užasnog sporta.
![Borba bikova 1 [ 42.10 Kb ]](/data/image_3_1148.jpg "Borba bikova 1 [ 42.10 Kb ]")
![Borba bikova 2 [ 49.08 Kb ]](/data/image_3_1149.jpg "Borba bikova 2 [ 49.08 Kb ]")
