14.04.14. Kočije kao turistička ponuda
Grad Zagreb
Gradska uprava
Gdin Milan Bandić, gradonačelnik
Trg Stjepana Radića 1
10000 Zagreb
Predmet: Kočije kao turistička ponuda
Poštovani gospodine Bandić,
obraćamo Vam se glede prijedloga Gradskoj skupštini da se u Zagrebu uvedu kočije kao turistička ponuda.
Obraćamo se Vama za pomoć, kao poznatom zaštitniku i ljubitelju životinja koji je uvijek bio spreman pokazati suosjećanje i razumijevanje za one koje kao društvo trebamo štititi, apelirajući na gradske vlasti da se odustane od ovog prijedloga i izglasavanja odluke za uvođenje kočija u grad Zagreb.
Ovom prigodom željeli bismo Vas upoznati s nekoliko bitnih činjenica zašto tražimo Vašu pomoć. Pri argumentiranju naših razloga koristili smo se ponajprije iskustvom New York Cityja, metropole koje je najpopularnije turističko odredište u svijetu, i čiji gradonačelnik Bill de Blasio radi na ukidanju kočija kao 'turističke atrakcije' u New Yorku.
SIGURNOST JAVNOSTI: Konjske zaprege ne spadaju u gradske sredine s gustim prometom već su stvar prošloga stoljeća, a i tada je bilo puno manje prometala i pješaka. Kad se kočije pomiješaju s automobilima, taksijima, autobusima, pješacima, biciklima te vozilima hitne pomoći, vatrogascima i policijskim vozilima – to je recept za katastrofu. U New Yorku se tijekom godina dogodilo mnogo nesreća u kojima su i konji i ljudi bili ozbiljno povrijeđeni, a neki su konji i smrtno stradali.
ZDRAVSTVENI POREMEĆAJI KOD KONJA: Prosječna životna dob konja iz zaprege na ulicama New Yorka je ispod četiri godine, a konji na slobodi mogu doživjeti preko 20 godina. Na ulicama se njihove njuške gotovo uvijek nalaze uz ispušne cijevi automobila, što počesto uzrokuje respiratorna oštećenja. U studiji veterinarke Jeffie Roszel, 'ispiri iz dušnika i uzorci iz respiratornog sekreta tih konja pokazali su veliko oštećenje pluća, istu vrstu oštećenja koju biste očekivali od strastvenog pušača.' Nozdrve konja obično su 90 do 105 cm iznad razine ulice, stoga ove životinje 'uistinu... žive život s nosom priljubljenim uz ispušne cijevi'.
NEHUMANI UVJETI: Konji moraju raditi na vrućim temperaturama usijanog kolnika i pločnika kao i na velikoj hladnoći po devet sati na dan, sedam dana u tjednu i vratiti se u prenatrpane štale gdje se ne mogu ni okrenuti. Konji koji vuku kočije također rutinski pate u rukama slabo obučenih kočijaša. Budući da opetovano hodaju i stoje na tvrdim uličnim površinama, 'šepavost i propadanje kopita su neizbježni' kod konja koji vuku kočije. Mnogi kočijaši nepravilno pričvrste konjsku opremu pa ona može trljati i nadraživati ili žuljati kožu konja. Uvjeti za konje koji vuku kočije nisu mnogo bolji i kad konji nisu na ulicama. Često su štale bez slame ili druge stelje, podove štala prekriveni su urinom i gnojem, ventilacija je slaba i konji koji nemaju stalan pristup vodi ili se ne mogu kretati. Kada konji više nisu sposobni za rad na ulicama, oni bivaju 'umirovljeni' što za mnoge znači odlazak u klaonicu.
NEMOGUĆA KONTROLA: Inspektori za zaštitu životinja koji bi se trebali baviti problemom zaštite konja to nisu u mogućnosti budući da oni pokrivaju i sva ostala područja zaštite životinja, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini. To je jednostavno nemoguće osigurati.
NEMORALNA INDUSTRIJA: Mnogi drže da su kočije s konjskom zapregom stvar prošlog stoljeća te da se konji iskorištavaju zbog profita, prisiljeni živjeti i raditi vrlo naporno u gradskoj vrevi za relativno mali broj turista. Ovaj oblik 'zabave' jest eksploatacijski i može se usporediti sa životinjama u cirkusima.
OKOLIŠ: Osim pitanja humanosti zbog kojeg se mnogi protive trgovini kočija s konjima, postoji i sveprisutan smrad konjskog izmeta i urina na ulicama. Čak i kada konji nisu na svojim redovnim rutama, neugodan smrad je uvijek tamo.
LOŠ TURIZAM: Ljudi dolaze u grad zbog restorana, hotela, noćnog života, kupnje, kulturnih znamenitosti, uzbuđenja... Apsurdno je misliti da turisti trebaju kočije s konjskom zapregom. Troškovi čišćenja ulica, pitanja provedbe i pitanja kvalitete života konja ne mogu opravdati turističku ponudu koja zbog sve većeg neslaganja građana u svijetu postaje zaostali turizam sramote i okrutnosti, a ne stvarna atrakcija.
KONJI NISU ZA VUČU: Mnogi konji koji završavaju vukući kočije kroz grad su iznemogli konji. Konji su često trenirani tako da su privezani za kraj kamiona koji ubrzava ili se na sličan način pripremaju na ulicu koja nije ugodno mjesto za njih. Konji vole travu i ne vole vući teret, a njihov boravak u centru grada je namjerno izlaganje tih osjetljivih životinja stalnom stresu i okrutnosti. Kad više nisu u stanju vući teške kočije, prodaju se i ne želi se znati gdje i kako završe.
I za potpuno zdrave i jake konje, vuča kočije nije jednostavna. Gotovo je nemoguće odrediti minimalne standarde i kontrolirati ih. Mnogi konji rade puno sati dnevno, često u ekstremnim vremenskim uvjetima.
Za ljetnih mjeseci konji koji pate od dehidracije ili toplinskog udara te mogu umrijeti unutar nekoliko sati. Neki gradovi stavljaju izvan zakona vožnju kočija kad temperatura dosegne određeni stupanj, ali često puta se službena očitanja temperature ne poklapaju sa stvarnom temperaturom na ulicama. Temperatura na asfaltu može biti i duplo veća.
IZAZIVANJE NEZGODA: Konji i gusti gradski promet smrtonosna su kombinacija. Unatoč nekim tvrdnjama, većini konja nije ugodno raditi između automobila i kamiona i reakcije mogu biti nepredvidive. Mnoge nezgode, povrede pa i smrtni slučajevi – među konjima i ljudima – dogodile su se zato što su se konji 'prestrašili' u prometu. Normalno je da konji reagiraju u situacijama kada se osjećaju ugroženi panično i bijegom. Istraživanje o nezgodama s kočijama objavilo je da je 85% svih nezgoda rezultat toga što se životinja prestrašila. U 70% slučajeva došlo je do ljudske ozlijede, a u 22% slučajeva došlo je do smrti čovjeka. Istraživanje je također objavilo da je u New Yorku 98% preplašenih konja bilo ozlijeđeno. Ozlijede i smrtni slučajevi koji su nastali uslijed sudara između automobila i kočije dogodili su se u gotovo svim gradovima koji dopuštaju vožnju kočija s konjima.
LOŠI UVJETI I KAD NE VUKU KOČIJE: Uvjeti za konje koji vuku kočije nisu mnogo bolji i kad konji nisu na ulicama. Često su štale bez slame ili druge stelje, podove štala prekriveni su urinom i gnojem, ventilacija je slaba i konji koji nemaju stalan pristup vodi ili se ne mogu kretati.
TO NIJE ROMANTIČNO, A NI MODERNO: Ljudi diljem svijeta slažu se i sve više prepoznaju da je industrija kočija ta – a ne samo konji – koja ih vode na vožnju. Pritisak savjesnih građana rezultirao je zabranama kočija s konjima u sve većem broju gradova, uključujući Palm Beach na Floridi, Santa Fe u Novom Meksiku, Las Vegas u Nevadi, London, Paris, Toronta, a zabranu uvodi i New York City.
Nakon ovih argumenata i iskustva New Yorka i drugih gradova svijeta, još jednom Vas molimo da iskoristite Vaš pozitivan utjecaj da grad Zagreb ostane prepoznat kao grad zaštitnik i ljubitelj konja, a rado ćemo se s Vama i osobno naći na razgovoru u terminu koji Vama odgovara vezano za ovu problematiku.
S poštovanjem i uz srdačan pozdrav,
Luka Oman
predsjednik udruge Prijatelji životinja
U Zagrebu, 14. travnja 2014.
