19.06.23. Najava odstrela medvjedice s mladuncima na otoku Krku
Iz medija i dojava građana saznajemo da lovci planiraju ubiti medvjedicu s mladuncima, koji su viđeni na području otoka Krka, a sve pod izlikom da te životinje predstavljaju opasnost za ljude. Apsolutno se protivimo najavljenom „odstrelu” i takvu odluku smatramo suprotnom zaštiti i ljudi i životinja, neznanstvenom i podilaženjem interesima lovačkog lobija! Umjesto ubijanja kao rješenja i u mnogim sličnim dosadašnjim situacijama, nužna je edukacija i građana i lovaca i svih drugih uključenih kako bi Hrvatska razvijala suživot ljudi i medvjeda bez prenapuhanih i senzacionalističkih procjena o rizicima napada medvjeda na ljude. Medvjedi su ionako već previše ugroženi smanjenjem staništa zbog rastuće urbanizacije i prometne infrastrukture, visoke smrtnosti u prometu i od strane lovaca, unatoč tome što njihovu zaštitu reguliraju mnogi međunarodni sporazumi i propisi Europske unije. Stoga pozivamo i donositelje odluka i građane da se prema medvjedima odnose sukladno znanstvenim činjenicama, a ne predrasudama i ubijanjem kao prvim i jedinim rješenjem.
Važno je znati da su medvjedi koji obitavaju u Hrvatskoj kao vrsta sramežljivi i izbjegavaju sukobe zahvaljujući dobro razvijenim osjetima njuha i sluha kojima mogu uočiti prisutnost čovjeka često i prije nego što je čovjek toga svjestan. Zato izbjegavaju ljude i napadaju vrlo rijetko, pri čemu je većina napada samo prijetnja, i to u slučaju osjećaja ugroženosti, straha i potrebe za samoobranom. Postoje osnovne smjernice u ponašanju kojima se izbjegavaju kontakti i mogući sukobi s medvjedima. Ako se krećemo kroz nepristupačne terene i gusto raslinje, trebamo hodati bučno i govoriti, a isto treba učiniti i ako nam medvjed dolazi ususret, a zbog osrednjeg vida još nas nije opazio. Ako se medvjed diže na stražnje noge, to čini kako bi bolje pregledao okolinu, a ne zbog napada – u takvoj situaciji treba nešto mirno reći kako bi medvjed osjetio ljudsku prisutnost i povukao se. Medvjedu se ne smije nikada prilaziti, gađati ga kamenjem i predmetima, puštati psa na njega, hraniti ga i pripitomljavati, približavati se medvjeđem brlogu i ulaziti u njega, ostavljati ostatke hrane i organski otpad u šumi ili u blizini šuma i planinarskih domova, već ga ponijeti sa sobom. Ako je naselje dio staništa medvjeda, koji se može lako spustiti i doći do kuća u potrazi za hranom, bitno je sanirati odlagališta otpada i zaštititi stoku, pčelinje košnice i voćnjake od mogućnosti pristupa medvjeda. Organski otpad treba odlagati na prostore nepristupačne medvjedima. Također, poljoprivredu ne treba poticati u staništu medvjeda kako bi se svim tim mjerama spriječio dolazak medvjeda u blizinu ljudskih naselja i potencijalni sukobi s lokalnim stanovništvom. Važno je da nikada ne prilazite mladunčadi medvjeda, čak i ako izgledaju napušteno, jer im je majka negdje blizu. Ako ugledate medvjeda u daljini ili ženku s mladunčadi, stanite i mirno, bez vikanja i naglih pokreta, povucite se odakle ste došli kako bi medvjed dobio dovoljno prostora da nastavi svoj put. Ne bježite jer medvjed može trčati brzinom i do 50 km/h, osim ako možete doći do sigurnog zaklona u nekoliko metara (npr. do automobila ili planinarske kuće). Pomoći može i penjanje na stablo jer se medvjedi rijetko penju na stabla. U slučaju bliskog i iznenadnog susreta s medvjedom, ako medvjed izvodi lažni napad (bez fizičkog kontakta), treba stati mirno ili leći polako na tlo licem prema dolje, tako da stavite ruke oko vrata kako biste zaštitili glavu i lice – pravite se da ste mrtvi i budite mirni i pasivni. Ustanite i nastavite dalje tek nakon što provjerite je li medvjed još u blizini. Ovakav pristup predlažu stručnjaci za medvjede i udruge za zaštitu životinja jer jedino tako može se uspostaviti skladan suživot ljudi i medvjeda.
Štititi prirodu može se i mora i bez puške, tako da smatramo da sami lovci mogu mnogo više učiniti za prirodu brinući se za nju bez oružja. Ekološki biolozi čak navode da je lov, nakon industrijskog uzgoja, drugi najveći neprijatelj vrsta. I ekološke studije utemeljene na terenskom istraživanju pokazale su da životinje imaju unutarnji mehanizam za regulaciju rasta populacije, a ta se regulacija ne ostvaruje lovom. Ako populaciji prijeti prekobrojnost, smanjuje se stopa nataliteta. U onim dijelovima Europe u kojima je lov zabranjen, primjerice u talijanskim nacionalnim parkovima, švicarskom nacionalnom parku i na grčkom otoku Tilosu, dosad nije utvrđena prekobrojnost populacije. U gotovo svim ostalim zemljama svijeta lov je zabranjen u područjima gdje je priroda posebno zaštićena, a ni ondje nije došlo do prekomjernog rasta populacije.
Medvjedi su karizmatična vrsta, ljudima su jako zanimljivi i privlačni, što vidimo već u igračkama i filmovima za djecu, kojima su plišani medvjedići sinonim radosti i jedna od najdražih igračaka svačijeg odrastanja. Zato je Hrvatskoj potrebna tolerancija prema medvjedima, uz poduzimanje znanstveno utemeljenih koraka, kao i promocija ekoturizma, odnosno „lova” na životinje fotoaparatima, a ne puškama, što je sve raširenija praksa u svijetu. U takvoj vrsti turizma nalaze se veliki potencijali – nova radna mjesta, velik priljev novca od stranih i domaćih turista, ali i upoznavanje s prirodom. To je istinska zaštita okoliša i približavanje životinjama koje više neće visjeti sa zidova kao trofeji i kojima nas neće plašiti kao opasnima, nego će živjeti svoje živote u preostalim staništima nakon što su im ljudi svojom pohlepom većinu oduzeli.
