Zatvori puni bijede

| More
Doživotan zatvor, bez mogućnosti uvjetnog otpusta

Zoološki se vrtovi razlikuju po veličini i kvaliteti, idući u rasponu od parkova bez kaveza do malih usputnih izložbenih menažerija s betonskim blokovima i željeznim rešetkama. Što je veći zoo i što više različitih životinja sadrži, to su veći troškovi kvalitetne brige za te životinje. Premda zoološke vrtove u Kanadi i SAD svake godine posjeti više od 112 milijuna ljudi, većina ih posluje s gubitkom i prisiljeni su pronaći način kako smanjiti troškove (što ponekad znaći prodaju životinja) ili dodati 'atrakcije' koje će privući posjetitelje. Uprava zooloških vrtova često stavlja dobit ispred dobrobiti životinja, zarađeni novac ne troše na poboljšanje uvjeta životinja već na daljnje nabavke 'atrakcija'. Bivši direktor Atlanta Zoo-a jednom je primijetio da je: '... predaleko od životinja; uz sve probleme koje imam, one su posljednje o čemu brinem.'

U nekim zoološkim vrtovima životinje trpe i više od zanemarivanja. Tijekom premještaja iz San Diego Zoo-a u San Diego Wild Animal Park, afrička slonica Dunda bila je vezana lancima, oborena na tlo i puna su je dva dana udarali drškama od sjekire. Jedan je svjedok udarce opisao kao 'bejzbolske zamahe'. Takvo zlostavljanje moglo bi biti uobičajeno ponašanje. 'Morate ih motivirati,' za slonove kaže Paul Hunter, jedan od čuvara iz zoološkog vrta u San Francisu, 'a najbolji način je prebiti ih namrtvo.'

Rasplod, ne edukacija

Zoološki vrtovi tvrde da im je cilj edukacija ljudi i očuvanje vrsta, ali često podbace u obje stvari. Većina je nastamba u zoo-u vrlo skučena, a podaci na ploči rijetko daju više od naziva vrste, načina prehrane i prirodnog staništa. Rijetko se spominje, a još rjeđe vidi uobičajeno, normalno ponašanje zatočene životinje, jer nastambe rijetko zadovoljavaju njezine prirodne potrebe. Često se pticama potkrešu krila, da ne bi mogle letjeti; vodene životinje često imaju malo vode, a mnoge životinje koje u prirodi žive u velikim krdima ili skupinama često se u zoološkim vrtovima drže same ili - u najboljem slučaju - u paru. Prirodno ponašanje za vrijeme lova ili sezone parenja gotovo je posve eliminirano reguliranim režimom hranjenja i parenja. Životinje se drže u skučenom prostoru, nemaju privatnosti, a vrlo je malo prilike za mentalnu stimulaciju ili tjelesne aktivnosti, što rezultira abnormalnim i samodestruktivnim ponašanjem koje se naziva zoohozom (od 'zoo psihoza').

Istraživanje koje je u svjetskim zoološkim vrtovima provela Zaklada 'Rođeni na slobodi' (The Born Free Foundation) otkrilo je da je zoohoza vrlo učestala pojava među zatočenim životinjama širom svijeta.

Drugo istraživanje pokazalo je da slonovi provode petinu vremena u abnormalnom ponašanju poput stalnog klimanja glavom ili griženja čeličnih rešetaka, dok medvjedi trećinu vremena provode hodajući gore-dolje po nastambi, što je jasan znak uznemirenosti.

Jedno utočte koje pruža dom životinjama spašenim iz zoo-a izvješćuje o učestalim pokazateljima zoohoze kod životinja dopremljenih iz zooloških vrtova. O čimpanzama koje uslijed stresa izazvanog držanjem u zatočeništvu grizu vlastite udove, upravitelj kaže: 'Ruke su im neprepoznatljive od količine ožiljaka.'

Prema riječima čuvene stručnjakinje za čimpanze, Jane Goodall, više od polovice svjetskih zooloških vrtova 'i dalje imaju loše uvjete' i loše se ophode prema čimpanzama.

Što se tiče edukacije, posjetitelji zoo-a provedu tek nekoliko minuta pred svakim kavezom, tražeći zabavu, a ne prosvjetljenje. Istraživanje provedeno u zoološkom vrtu u Buffalu, NY, pokazalo je da većina ljudi pokraj kaveza kroče brzo, a životinje opisuje izrazima poput 'smiješna izgleda', 'prljave' ili 'lijene'.

Svrha većine istraživanja koja se provode u zoološkim vrtovima je pronalazak načina kako održati sve više životinja u zatočeništvu i osigurati njihovo razmnožavanje. Kad bi zoo-i prestali postojati, nestala bi i potreba za takvim istraživanjima. Zaštita vrsta od izumiranja zvuči kao plemenit cilj, ali upravitelji zoo-a obično preferiraju egzotične ili popularne životinje koje privlače posjetitelje i publicitet, a zanemaruju manje popularne vrste. Većina životinja koje se drže u zoološkim vrtovima nisu ugrožene vrste, niti ih se priprema za povratak u prirodna staništa. Zapravo, gotovo je nemoguće životinju rođenu u zatočeništvu pustiti u divljinu. Izvješće Svjetskog društva za zaštitu životinja iz 1994. godine pokazalo je da je samo 1200 od 10.000 zoo-a registrirano za razmnožavanje u zatočeništvu i očuvanje divljih životinja. Samo dva posto ugroženih vrsta uključeno je u programe razmnožavanja.

Onima koje jesu ugrožene položaj možda dodatno ugrožavaju nastojanja zooloških vrtova da privuku posjetitelje. U svojoj knjizi 'Posljednji panda', direktor znanstvenog odjela u Bronx Zoo-u, kaže da zoološki vrtovi zapravo doprinose izumiranju velikih panda time što ih stalno prevoze iz jednog zoo-a u drugi da bi ih pokazivali posjetiteljima. Još jedan velik problem među zatočenim životinjama jest parenje životinja koje su u bliskom srodstvu.

Kad slatke male bebe odrastu

'Zoo bebe' dražesna su zabava posjetiteljima, ali što se događa kad bebe narastu?

Zoološki vrtovi često prodaju ili ubiju životinje koje više ne privlače posjetitelje. Srne, tigrovi, lavovi i druge životinje koje se razmnožavaju u zatočeništvu često bivaju prodane parkovima za 'divljač' u kojima lovci skupo plačaju za 'privilegiju' ubijanja tih životinja; neke bivaju ubijene zbog mesa i/ili kože. Ostale životinje koje su 'višak' završe u manjim, loše vođenim zoološkim vrtovima ili čak u laboratorijima gdje se na njima vrše ispitivanja.

Dalje od zooloških vrtova

Ugrožene vrste spasit ćemo samo i jedino ako spasimo njihova staništa i ako maknemo razloge zašto ih ubijaju. Umjesto zooloških vrtova, trebali bismo podupirati skupine poput International Primate Protection Lague (Međunarodna liga za zaštitu primata), The Born Free Foundation (Zaklada 'Rođeni na slobodi'), the African Wildlife Foundation (Zaklada 'Afričke divlje životinje') i ostalih koji rade na očuvanju prirodnih staništa, a ne navike gledanja životinja u zatočeništvu. Trebali bismo pomagati neprofitna utočišta poput Primarily Primates (Ponajprije primati) i Performing Animal Welfare Society (Društvo za skrb o životinjama), koja spašavaju egzotične životinje i brinu se za njih, ali ih ne prodaju i ne pare.

Zoološki vrtovi koje uistinu zanima podizanje razine svjesnosti o divljim životinjama i njihovu očuvanju trebali bi slijediti primjer Worldlife Centera u Londonu, koji planira stvaranje visoko-tehnološkog zoološkog vrta bez životinja. Posjetitelji će moći promatrati životinje u divljini preko satelitske veze, uživo, čak i u vrlo udaljenim mjestima kao što su amazonske prašume, greben Velika barijera i Afrika.

Što vi možete učiniti

Zoološki vrtovi regulirani su državnim zakonom o skrbi za životinje (Animal Welfare Act), koji propisuje minimalne standarde držanja i održavanja nastamba zatočenih životinja. Taj zakon traži da se za sve životinje koje se pokazuje mora imati dozvola američkog Ministarstva poljoprivrede, koje jednom godišnje mora izvršiti provjeru zoološkog vrta. Svejedno, neki su zoološki vrtovi prošli tu provjeru s visokim ocjenama, da bi im kasnije razne udruge za zaštitu životinja pronašle mnogobrojne propuste.

Najbolje je ne podupirati niti jedan zoološki vrt, osim u slučaju da ste aktivno uključeni u mijenjanje uvjeta držanja životinja. Pod svaku cijenu izbjegavajte posjete malim pokretnim zoološkim vrtovima - ako ih nitko ne bude posjećivao, morat će se zatvoriti.

A za kraj zamislite da ostanete zaglavljeni jedan dan u liftu, daju vam hranu i vodu, gledate kroz prozor lifta, no ne znate kada ćete van. Sad zamislite tako tjedan, mjesec, godinu... život.

Vezane teme

Tigar u kavezu [ 52.42 Kb ]Slonovi u zoološkom vrtu [ 34.68 Kb ]Medvjedi u zoološkom vrtu [ 36.46 Kb ]Čimpanza u kavezu [ 49.90 Kb ]Lav u kavezu [ 16.22 Kb ]Lepoard u kavezu [ 34.76 Kb ]Gorila u kavezu [ 37.93 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke