Porez na pse

| More

Podržavamo prijedlog uvođenja tzv. poreza na pse, iako nije u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede nego Ministarstva financija.

U nastavku navodimo uvjete pod kojima podržavamo porez na pse te dajemo svoje prijedloge i pojašnjenje što bi takav porez značio za zaštitu životinja:

1. Porez na pse nije dio Zakona o zaštiti životinja - Udruga je tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine podržala prijedlog drugih članova Povjerenstva o uvođenju poreza na pse, s ciljem poboljšanja odgovorne skrbi za životinje i sprječavanja napuštanja životinja. Ministarstvo poljoprivrede složilo se da će uputiti takav prijedlog Ministarstvu financija, u čijoj je nadležnosti porezna politika. Porez na pse ne može biti dio Zakona o zaštiti životinja, a Ministarstvo financija još niti nema započet prijedlog u tom smjeru.

2. Porez za one koji kupuju pse - U Hrvatskoj svakodnevno ubijaju pse u skloništima. Broj usmrćenih pasa godišnje se mjeri u tisućama ubijenih zdravih životinja. Skloništa su krcata psima, dok mnogi kupuju pse podržavajući njihov uzgoj i iskorištavanje. Stoga bi se oporezivali prvenstveno građani koji kupuju pse. Ako nekome nije problem izdvojiti nekoliko tisuća kuna za kupnju psa umjesto da ga udomi besplatno, tada mu nije problem izdvojiti ni iznos za porez.

3. Porez za one koji uzgajaju i prodaju pse - Porez bi trebali plaćati i svi koji se bave uzgojem, trgovinom i prodajom pasa. Naime, sada oni koji imaju dvije ''rasplodne ženke'' pasa i koji na njima zarađuju nisu registrirani kao uzgajivači. Pritom svaka ženka može godišnje imati dva legla s prosječno pet štenaca, što je dvadeset pasa godišnje na kojima neregistrirani uzgajivač ubire profit koji se nigdje ne bilježi. Apsurdno je da se npr. oni koji proizvode rakiju za vlastite potrebe moraju registrirati, a ako to ne učine, plaćaju novčanu kaznu u iznosu od dvije do deset tisuća kuna, dok se ne traži registracija za prodaju živih bića i zarađivanju na njihovu rasplođivanju, a time niti točno određeni uvjeti pod kojima je takav uzgoj dopušten. Stoga je razumljivo da bi se porez na pse primjenjivao i na ovu skupinu građana.

4. Porez ne plaćaju udomitelji životinja iz skloništa - Porez na pse ne bi plaćali građani koji udomljavaju jednog ili više pasa iz skloništa jer oni već samim tim činom pomažu zajednici da se smanji broj napuštenih pasa. Ako netko pronađe psa na ulici, treba ga prijaviti skloništu za životinje kako bi se udomljavanje provelo kroz sklonište, a ne izravno s ceste. To je važno jer se time uvodi red u sustav zbrinjavanja životinja – pronađeni pas mora biti registriran kao napuštena životinja, mikročipiran i kastriran. Time se ujedno potiču lokalne zajednice na osnivanje sklonište za životinje, ako ga dosad nisu osnovale.

5. Povlastice za one koji kastriraju pse - Udruga se zalaže da oni koji su dali kastrirati psa imaju povlastice kroz smanjenje iznosa poreza. To olakšava i Lysacan - upisnik cijepljenja pasa protiv bjesnoće, u kojem se vidi i je li pas kastriran. Kastracijom se sprječava mogućnost dobivanja neželjenih štenaca.

Očekuje se da će postojati i slučajevi poput onih kada netko tko je i sam socijalno ugrožen ima velik broj pasa te je jasno da nema sredstava za plaćanje poreza na pse, no ti slučajevi rješavat će se individualno.

6. Novac od poreza za zaštitu životinja, projekte kastracije i liječenje pasa - Udruga podržava ideju o uvođenju poreza na pse isključivo ako bi bio na državnoj razini i ako novac ne bi punio državni proračun, već bio usmjeren za zaštitu životinja, neovisno o tome hoće li prikupljena sredstva koristiti lokalne zajednice ili udruge za zaštitu životinja. Država bi mogla ukupni iznos prikupljen porezom podijeliti preko javnog natječaja na koji se mogu javiti općine i udruge te koristiti dobivena sredstva namjenski za programe kastracije, liječenje i udomljavanje životinja te edukaciju građana o zaštiti životinja. Primjerice, sredstva od poreza omogućila bi kastraciju, mikročipiranje i cijepljenje više od 3000 pasa u romskim naseljima Međimurske županije, koji svakodnevno pate i umiru od posljedica bolesti i zlostavljanja.

7. Simboličan iznos poreza - Vrlo je važno da taj porez ne bude visok jer cilj tog poreza nije namet za povećanje proračuna, već simboličan i s ciljem poboljšanja dobrobiti životinja. Porez bi trebali plaćati oni koji ionako umjesto udomljavanja biraju izdvajati novce za kupnju psa. Udruga predlaže da taj iznos bude manji od cijene cijepljenja pasa protiv bjesnoće, što može znatno pomoći drugim, napuštenim psima. O konkretnom iznosu treba odlučiti nadležno ministarstvo.

Skrbništvo nad psom ili bilo kojom životinjom treba biti odgovorno skrbništvo. Ljudi koji su kupili životinju mogu i platiti porez na nju kako bi se na taj način pomoglo drugim životinjama bez doma i kojima prijeti smrt. Kastracijom životinja smanjit će se populacija neželjenih pasa koji će se manje napuštati po selima, autocestama i sl. Na taj način građani će se odgovornije odlučivati za udomljavanje pasa, pri čemu će biti presudno to da žele psa i da imaju uvjete za skrb o njemu. Ako netko ne može odvojiti do 100 kuna godišnje za porez na psa, ne treba ga niti nabavljati jer će to biti najmanji izdatak za psa koji će imati tijekom njegova života. U medijima se spominje iznos od 100 eura, što je možda realno za države kao što su Njemačka i Austrija, no u Hrvatskoj je situacija drukčija te bi takav iznos poreza bio nerealan i ne podržavamo ga. Valja istaknuti i da je Njemačka uvela takav porez ne zato što im je bio potreban dodatan prihod od poreza nego zato da postignu red u sustavu zbrinjavanja životinja.

8. Porez i zbog mikročipiranja - Porez na pse pomogao bi provedbi Zakona o zaštiti životinja i srodnih propisa te da svi psi u Hrvatskoj budu mikročipirani, što je i zakonska obveza. Trenutačno je u Hrvatskoj oko 30 % nečipiranih pasa. Ti psi završavaju u skloništima gdje većinom budu usmrćeni nakon 60 dana. Porez na pse povećao bi broj mikročipiranih pasa zbog oslobođenja od poreza za pse udomljene preko skloništa, koji su ujedno mikročipirani. Osim toga, briga za pse podignula bi se na višu razinu jer sada zapravo nitko dovoljno ne vodi brigu o tome jesu li psi mikročipirani ili ne, već Udruga šalje dopise svim gradovima i općinama s upitom jesu li nabavili mikročip i provjeravaju li jesu li psi mikročipirani. Odgovori su poražavajući.

9. Porez na pse u drugim europskim državama - U prijedlogu koji je Udruga podržala istaknuto je da su takav porez već uvele neke druge europske države s ciljem poboljšanja odgovorne skrbi za životinje i sprječavanja napuštanja životinja. Trebamo preuzeti dobru praksu od drugih država, ali uvesti i potpuno novu, bolju, učeći na njihovim greškama, i stvoriti sustav koji će biti u interesu zaštite životinja i dobrobiti ljudi.

Pri izradi prijedloga poreza na pse treba dobro obratiti pozornost na svaku pojedinost kako se u cijeloj priči ne bi izgubile pozitivne promjene koje bi on mogao donijeti za ljude i životinje.

10. Uvođenje poreza na mačke, što se isto spominjalo u javnosti, nemoguće je jer ne postoji ni zakonska obaveza mikročipiranja mačaka. Udruga se zalaže i za mikročipiranje mačaka, ali daleko je to od uvođenja poreza te takav porez nemaju ni druge države.

Porez na pse trebao bi utjecati na smanjenje kupnje i na povećanje udomljavanja pasa te na povećanje kastracije pasa. Bio bi od pomoći svim udrugama koje zbrinjavaju napuštene pse. Udruga smatra da bi uvođenje takva poreza dovelo i do bolje kontrole mikročipiranja pasa, a time i cijepljenih pasa, a sve u svrhu smanjenja i prestanka njihova napuštanja i ubijanja te veće odgovornosti i skrbi za pse.

Prijedlog Udruge za ovu izmjenu Zakona o zaštiti životinja prvi put iznesen je 2015./2016. godine.

Rasprava o porezu na pse

Objavljeno: kolovoz/studeni 2016.

Vezane teme

Uzgoj pasa [ 33.39 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting