Testiranja koja ne uključuju životinje
Zahvaljujući dostignućima suvremene tehnologije i sve većem broju znanstvenika koji traže bolje načine, svake godine je sve više metoda testiranja koja ne uključuju životinje. Nove sigurne i pouzdane metode ne samo da spašavaju životinje nego i pružaju potrebne podatke u kraćem vremenu i manje koštaju od testiranja na životinjama.
Kad se razvije nova vrsta testa, ona mora proći kroz složen proces valjanosti prije nego se odobri za opću upotrebu. To uključuje saslušanje argumenata od NICEATM-a (National Toxicology Program Interagency Center for the Evaluation of Alternative Toxicological Methods - Međunarodni centar za unaprjeđivanje alternativnih toksikoloških metoda) i ICCVAM-a (Interagency Coordinatig Committee on the Validation of Alternative Methods - Odbor za ispitivanje valjanosti toksikoloških metoda). Iako su znanstvenici zaključili da još niti jedan test bez životinja nije još toliko razvijen kao Draize-ov, potvrdili su da se tvrtke mogu osloniti na njihovu točnost. Postoje i popisi tisuća sastojaka za koje se otprije zna da su sigurni i na kojima je njihova kemijska struktura i podaci o prijašnjoj uporabi.
Neki od najčešćih testova koji ne uključuju životinje su:
- Agarose Diffusion Method - metoda kojom se utvrđuje toksičnost sintetičkih materijala koji se koriste u medicini. Kod testa, ljudske stanice i male količine materijala se stave u sterilne posude i pritom su odvojeni tankom opnom. Ako je pokusni materijal iritirajući, oko njega se pojave područja mrtvih stanica.
- Computer and Mathematical Models - kompjuterski i matematički modeli na osnovi fizičke i kemijske strukture predviđaju potencijalnu iritaciju tvari.
- EpiDerm - koristi kožicu dobivenu od normalnih stanica kože koja se koristi za testiranje kožnih reakcija.
- EpiOcular - slično kao EpiDerm koristi umjetno tkivo, ali koje je sličnije rožnici oka.
- Epipack Test - kod ovog testa se upotrebljavaju klonirane ljudske stanice kože da bi se predvidjele reakcije na kemikalije.
- Irritection Assay - se koristi promjenom sustava proteina za određivanje iritacije. Promjene u okviru proteina uzrokovane stranim materijalima su pokazatelji potencijalne iritacije oka ili kože.
- Neutral Red Bioassay - koristi neutralno crveno vodeno obojenje koje se dodaje na normalne, umjetno uzgojene stanice ljudske kože u 96 metalnih posuda. Računala mjere koliko boje stanice upijaju što im služi kao pokazatelj relativne toksičnosti.
- Transepithelial Passage Assay - mjeri kemijski izazvane promjene na umjetnim slojevima barijera napravljenih od ljudskih (u nekim slučajevima životinjskih) stanica, da bi se izazvala potencijalna iritacija oka.
Sljedeći test koji ne uključuje životinje je proglašen važećim od ICCVAM-a:
- Corrositex Assay - procjenjuje nagrizajući potencijal nekih vrsta kemikalija mjereći koliko je vremena potrebno da kemikalija progrize barijeru od umjetne kože.
Sljedeće metode možda koriste životinjske dijelove stanica kao dio testa, ali značajno smanjuju broj živih životinja koje se trenutno koriste za toksikološke testove:
- 3T3 NRU PT - je test na izdvojenim mišjim stanicama koje su izložene utjecaju kemikalije i vidljive svijetlosti da bi se ispitala toksičnost.
- Bovine Corneal Opacity and Permeability Assay (BCOP) - koristi kravlje rožnice dobivene iz klaonica za određivanje štete koju je nanijela neka kemikalija na njezinoj površini.
- Chorioallantoic Membrane (CAM) Test - koristi oplođena kokošja jaja za procjenu iritacije oka promatrajući reakcije na membrani jajeta.
Navedene metode možda koriste životinje kao dio testa ili za dobivanje tkiva kod svakog ponavljanja testa, no ipak smanjuju broj životinja za razliku od metoda koje ovise isključivo o životinjama. Ove metode su primjeri za smanjenje broja životinja koje se koriste u testiranjima, ali ih ne zamjenjuju u potpunosti:
- Frog Embryo Teratogenesis Assay (FETAX) - testira toksični potencijal kemikalija na žabljim zamecima.
- Local Lymph Node Assay - određuje potencijalnu alergijsku reakciju kože u dodiru s kemikalijom. Ova metoda zamjenjuje nekadašnje testove na miševima i smanjuje broj životinja i vrijeme testa. Ova je metoda proglašena važećom od ICCVAM-a.
- Rat Skin Transcutaneas Electrical Resistance (TER) - koristi kožu mladih štakora za predviđanje nagrizajućeg potencijala kemikalija.
![Draite test 2 [ 29.49 Kb ]](/data/image_2_1060.jpg "Draite test 2 [ 29.49 Kb ]")
