16.10.07. Farmske životinje u veterinarskoj stanici Varaždin
Dana 16.10.2007. aktivistica udruge Prijatelji životinja je otišla u Veterinarsku stanicu pogledati životinje.
Prema riječima djelatnika veterinarske stanice, životinje na farmi podijeljene su na one koje se uzgajaju za klaonicu i one koje se koriste za rasplod, a postoje i staje u kojima su životinje koje dolaze od kooperanata zbog lošeg zdravstvenog stanja (one tamo dolaze, citiramo: 'na oporavak').
Uvjeti u kojima žive životinje u štali nasuprot veterinarske ambulante su strašni. Staje su mračne, strop, zidovi i pod su prljavi, a unutra je zrak nezamislivo zagušljiv. Životinje su po cijelom tijelu prljave od izmeta i stoje na betonskom podu prekrivenom fekalijama. Prema riječima djelatnika, staje se jednom dnevno (ujutro) ispiru vodom, a uvjeti života tih jadnih životinja drže se 'standardnima, jer treba odvagati ulaganje i ono što se od toga dobije'. Smrad na koji se žale susjedi potječe od prljavih staja u kojima uopće nema nikakve stelje. Zagušljiv smrad u stajama također je prema njegovim riječima u okviru standarda, i to je stanje prihvatljivo jer životinjama ne obolijevaju dišni organi.
Djelatnici veterinarske stanice potvrdili su da postoji prostor za odlaganje mrtvih tijela koja se potom odvoze u kafileriju. Taj prostor prema njihovim riječima zadovoljava sve propise i redovito se kontrolira. Nisu komentirali navode o umiranju životinja u stajama.
Udruga Prijatelji životinja bori se za prava svih životinja, i to za pravo na život i pravo na slobodu (koja život i čini vrijednim življenja). Ne opravdavamo i ne podržavamo zatočavanje životinja, osim kada je to u interesu same životinje (npr. radi njenog liječenja), a i tada na način koji poštuje njene potrebe i ne izlaže je dodatnoj patnji.
Sukladno tome, već sama ideja o uzgoju farmskih životinja je neprihvatljiva, strahovito okrutna i ponižavajuća za životinje koje ničim nisu zaslužile takav tretman, a bezobzirna i devastirajuća za planet koji bismo svi ravnopravno trebali dijeliti.
I uvijek kada je u pitanju procjena da li je takav postupak prema životinjama u skladu sa uvjetima koje propisuje zakon zapravo se nađemo u situaciji koju ćemo najlakše objasniti ako koristim usporedbu: od nas se zapravo očekuje da procjenjujemo da li je silovanje bilo izvršeno na prihvatljiv način, tj. u skladu sa zakonom...
Jedino i konačno rješenje za farmske životinje, a koje uglavnom sve proživljavaju život na isti način i u vrlo sličnim uvjetima, je da prestane postojati razlog za njihovo iskorištavanje. To znači da sve dok ljudi budu konzumirali meso životinja, postojati će i proizvođači koji će im to meso prodavati. Ljudi u Biskupcu našli su se u situaciji da su prisiljeni živjeti pokraj jedne takve manje farme i život im je postao nepodnošljiv zbog učinka koji zapravo sve farme imaju na okoliš (dakle, ovdje ne spominjem životinje koje su prisiljene čitav svoj jadan život provesti unutar farmi). Jednog dana preseliti će se farma na neko drugo mjesto, daleko od očiju javnosti, oko nje će se podići visoka ograda, i pakao će se nastaviti daleko od očiju javnosti.
O stanju na veterinarskoj stanici u Biškupcu obavijestiti ćemo nadležne inspekcije kako bismo potaknuli odgovorne da se prestanu sakrivati iza vrlo fleksibilno tumačenih 'standarda' i da životinjama na farmi osiguraju humane uvjete života. Ali, ono što tim nesretnim životinjama doista može pomoći je samo promjena u svijesti koju prati i promjena u navikama ljudi, onih istih ljudi koji su svedeni na puke potrošače, tj. robove vlastite taštine i robove vlastitog želuca, lišene svake empatije.
Ljudi koji žive od prodaje tuđih života uvijek će se grčevito boriti da sakriju istinu od svojih kupaca. Negativan publicitet im škodi jer s njih skida masku poslovnih ljudi, uglednih građana. Oni će čak i pristati na neke površne kompromise, ne bi li još na kraju ispali i dobročinitelji.
Ovaj dopis završit ćemo opisom jednog postupka prema tzv. rasplodnim životinjama.
Kako bi radnici mogli kontrolirati te velike i snažne životinje u svakodnevnoj manipulaciji njima, u šestom mjesecu starosti telićima, budućim bikovima, kroz nosnu hrskavicu je provučen metalni prsten. Postupak je vrlo bolan i bol ostaje tamo sve dok je i prsten tamo, tj. sve do trenutka kada budu prestari za ulogu povlaštenih, rasplodnih farmskih životinja i kada završe u klaonici, ili do trenutka kada se nesretnim slučajem ili grubljom rukom radnika, hrskavica razdere i prsten ispadne.
Sve je to u kategoriji standardne procedure gdje će i ostati ako potrošači ne osude takvo postupanje i iz protesta prestanu biti naručitelji ubojstva.