Zabrana uzgoja životinja za krzno u Hrvatskoj - 2006

| More

Prijatelji životinja su kao udruga u četiri godine postojanja napravili zapažene akcije protiv proizvodnje i promoviranja životinjskoga krzna, o čemu se više može saznati u rubrici Kampanje. Cilj akcija i prosvjeda protiv krzna koje je osvještavanje građana o okrutnosti industrije krzna i etičke neprihvatljivosti ubijanja životinja zbog njihova krzna, čime želimo utjecati na zabranu uzgoja i ubijanja životinja za krzno u Hrvatskoj u izmjenama Zakona o dobrobiti životinja, koje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva namjerava početkom 2006. godine predložiti za saborsku raspravu. Razlozi zabrane su etički, ekološki i gospodarski. Ubijanje životinja zbog taštine i profita smatramo sramotnim za Hrvatsku ukoliko se želi smatrati civiliziranom zemljom, koja bi se u zakonskoj regulativi tretiranja životinja trebala ugledati na europske zemlje s naprednim zakonima o dobrobiti životinja, poput npr. nama najbliže Austrije, na temelju čijeg Zakona Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva radi svoj Prijedlog Zakona o dobrobiti životinja.

Austrija i Velika Britanija zabranile uzgoj životinja za krzno!

Uzgoj životinja za krzno zabranjen je u Austriji od 1998., a u Velikoj Britaniji od 2003., čime dvije jake europske zemlje mogu biti primjer ostalim zemljama, pa tako i Hrvatskoj. Škotska također planira uvesti zabranu uzgoja životinja za krzno u svoje zakonodavstvo, s obzirom da već nekoliko godina ne postoje farme krzna u Škotskoj. Od 2003. u Italiji je zabranjen uvoz i trgovina psećim i mačjim krznom, u Australiji od 2004., a osim zabrane uvoza i prodaje psećeg i mačjeg krzna, Belgija je od 2004. prva europska zemlja koja je zabranila i uvoz i prodaju tuljanova krzna. Zabrana uvoza psećeg i mačjeg krzna postoji i u SAD-u, Švedskoj, Danskoj, Grčkoj i Francuskoj. EU zasad zabranjuje jedino trgovinu krznom tek rođenih tuljana starih do 12 dana, dok je u SAD-u već više od 30 godina zabranjen uvoz svih proizvoda od tuljana, čemu se pridružila i Hrvatska 27. ožujka 2006., zabranivši uvoz krzna i svih drugih proizvoda od tuljana.

Za usporedbu, u Austriji je 1970-ih bilo nekoliko stotina farmi, dok su 1990. ostale 43 farme. S obzirom da su uzgoj životinja za krzno mogle zabraniti Austrija i Velika Britanija, u kojima je uzgoj krznaša zaista bio raširena gospodarska djelatnost, ne postoji prepreka da takva zabrana zaživi i u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj se zbog krzna uzgajaju i ubijaju činčile!

Što se tiče Hrvatske, ona je prije nekoliko godina bila najveći proizvođač krzna činčile, malog južnoameričkog glodavca, s ukupnom svjetskom proizvodnjom koja je premašivala 50%, no sada je proizvodnja u stalnom opadanju. Chinchilla d.o.o. iz Čakovca je npr. 2001. u samo šest mjeseci napravila 10,5 tona leševa oderanih životinja, što je stravična brojka kada se uzme u obzir koliko je činčila mala životinja.

Najveći problem je što ne postoji nikakva kontrola uzgoja i držanja činčila, jer uzgajivači drže životinje u kavezima u svojim domaćinstvima, podrumima, štalama, nemaju registrirane obrte niti potrebne dozvole, a sumnja se da se i otkup životinja ne provodi u potpunosti legalno.

U Chinchilli d.o.o. navode kako uzgoj činčila vrše vrlo profesionalno, tako da se mladunci nakon pet-šest tjedana odvajaju od svojih majki i stavljaju u posebne kaveze gdje žive zajedno do navršenih tri mjeseca života, nakon čega se svako mladunče odvaja u zaseban kavez. Glavni razlog tomu je zaštita njihova skupocjenog krzna kojeg bi mogli oštetiti u igri. Inače, činčile bi prirodno živjele i do 20 godina, dok se u industriji krzna ubijaju već s osam mjeseci. U Chinchilli d.o.o. životinje su do unazad nekoliko godina ubijali lomljenjem vrata, a sada ih guše plinom.

Kod nas ne postoji uvid kako se postupa sa činčilama u Čakovcu, jer vlasnik Robert Tkalčec ne dopušta pristup medijima pa možemo pretpostaviti kako uvjeti nisu ništa drukčiji od drugih farmi u svijetu, s obzirom da se ipak prvenstveno radi o profitu. Najveća svjetska organizacija za prava životinja, PETA (People for the Ethical Treatment of Animals) je 2004. na farmi činčila u Michigenu zabilježila kako su životinje nakon elektrokucije još neko vrijeme patile pri punoj svijesti.

Krzno je ekološki neprihvatljivo!

Osim etičkih razloga, važno je ekološko pitanje odlaganja životinjskih leševa, kao i pitanje kemikalija koje se koriste za zaštitu i preradu krzna. Naime, za samo jednu bundu od činčila potrebno je ubiti 200 do 250 tih životinja, dok je lisica potrebno do 60 za jednu bundu, nutrija 30, kuna 60 i tako redom dalje. Krznena industrija ogroman je zagađivač okoliša, jer, osim velike potrošnje prirodnih resursa (potrebno je 60 puta više energije za proizvodnju krznenih kaputa od životinja nego za proizvodnju umjetnog krzna), leševi oderanih životinja pretvaraju se u otpad, a u procesu obrade i prerade krzna koriste se opasne kemikalije koje nepovratno zagađuju podzemne vode. Industrija krzna ne ugrožava samo etička načela ljudi, prisiljavajući ih da zarađuju za život ubijanjem nedužnih životinja, već i opasno ugrožava ljudsko zdravlje - radnici koji rade na štavljenju koriste kancerogeni trovalentni i šesterovalentni krom, koji povećava rizik od raka testisa, dok visoke koncentracije olova, cijanida i formaldehida u podzemnim vodama u okolici tvornica gdje se prerađuje krzno izazivaju leukemiju kod lokalnog stanovništva.

Lomljenje vratova, gušenje plinom, strujni udari, trovanje... zbog kaputa

Procjenjuje se da se svake godine ubije između 30 i 50 milijuna životinja zbog njihova krzna. Lisice, kune zlatice, činčile, zečevi i druge životinje uzgajaju se na farmama krzna smještenima od Skandinavije do Dalekog istoka. Životinje na farmama su zatočene u uske žičane kaveze, gdje provode cijeli život do deranja krzna, u vlastitoj prljavštini. Zatočenistvo izaziva dosadu, užasan stres i frustraciju, zbog čega često dolazi do samoozljeđivanja, kanibalizma i besmislenih, repetitivnih pokreta, tipičnih za životinje zatočene u kavezima na farmama, zoološkim vrtovima i u cirkusima. Prije deranja krzna životinje se ubijaju gušenjem plinom, lomljenjem vrata, elektrokucijom (strujnim udarom kroz usta i rektum ili vaginu, koji izaziva srčani udar i doslovno im isprži unutrašnje organe) ili trovanjem. Česti su slučajevi da se životinje oderu dok su još žive i zatim umiru u agoniji, bačene na hrpu leševa drugih oderanih životinja. Primjerice, tajni istražitelj je za posjeta kineskim farmama krzna zabilježio nezamislive užase koje prolaze lisice, kune zlatice, zečevi i ostale životinje, izložene u kavezima izravnom suncu, kiši i hladnoći. Bolesne, ozlijeđene i psihotične životinje žvaču vlastite udove i bacaju se neprekidno na rešetke kaveza. Snimke pokazuju životinje koje su do deset minuta nakon deranja krzna još bile žive, teško dišući i polako trepčući.

Vrijeme je da Hrvatska zakonski zabrani uzgoj životinja za krzno i tako odbaci barbarsku praksu koja je etički unazađuje, uništava okoliš i zdravlje ljudi, a ne predstavlja značajnu gospodarsku djelatnost.

Što vi možete učiniti:

Objavljeno: 23. siječnja 2006. godine

Vezane teme

Činčila u kavezu [ 36.84 Kb ]Izvor: www.matildesmission.org - štala za uzgoj činčila u SAD-u [ 46.46 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke