Proljeće - vrijeme najveće aktivnosti u životinjskom svijetu!

| More

Proljeće je vrijeme kada će nesumljivo svaki građanin svakoga grada (a posebno onih koji su se smjestili u podnožju neke od planina!) barem jednom naletjeti na neku od divljih životinja zastupljenih u sve većem broju u urbanim sredinama!

Razloge za to, izuzev činjenice sve brže i kompletnije urbanizacije okolnih naselja i prirodnih dobara koja izravno utječe na gubitak prirodnih staništa divljih životinja, treba tražiti i činjenici da su proljeće i rano ljeto biološki i fiziološki najaktivnija razdoblja u životima mnogih vrsta s obzirom na sam reproduktivni sustav, a čije posljedično ponašanje, između ostalog, neminovno rezultira i učestalijim susretima ljudi s divljim vrstama ponekad i u samom centru velegrada.
Travanj i svibanj su, naime, mjeseci pravog baby boom-a u prirodnom svijetu!

A dok se vuka možda ne boje tri praščića, situacija s ljudima ponešto je drugačija.
Premda su izgledi za susretanje vukova u velegradu minimalni, mladunci lisica na svijet dolaze u travnju i svibnju te iz jazbina izlaze u dobi od četiri tjedna starosti. Njihove majke, u intenzivnijoj potrazi za hranom kako bi prehranile mladunčad (i sebe same, uslijed povećanih prehrambenih potreba s obzirom na to da se radi o sisavcu tijekom perioda dojenja!), često prilaze blizu ili u sama gradska područja u kojima je, na žalost, još uvijek prva asocijacija i "najglamurozniji" trend u smislu neke mikrobiološke propagande upravo - bjesnoća!
Ljudima je stoga ponekad teško objasniti da za paniku nema potrebe i da lisica koja je eventualno prošetala nečijim dvorištem nije bijesna zvijer u potrazi za žrtvom koju će ugristi, već daleko vjerojatnije - mama u potrazi za hranom!
Naime, lisičin prirodni životni prostor prostire se na cca. 1200 hektara, a njezin životni teritorij uz naseljena mjesta čini 100 hektara.
Ta hrana ujedino neće biti nečiji pas, mačka ili dijete ali bi vas mogla vrlo efektivno riješiti pokojeg glodavca iz i iza okućnice!
Lisičina uobičajena prehrana sastoji se od manjih sisavaca (najčešće glodavaca), ptica, zečeva, kukaca, itd. no u nedostatku lovišta ona je često primorana, baš poput pasa lutalica i ostalih Canida, preživljavati na otpadcima.

Što nas automatski prebacuje na sljedeći glavni razlog, nakon gubitka dostatnog habitata, prisutnosti divljih životinja u urbanim sredinama - smeće!
Ljudske su nastambe i njihova okolica, s obzirom na kulturu i lifestyle, po prirodi stvari sljedeći logičan korak u evoluciji suživota s dominantnom vrstom - ljudima!
U nedostatku hrane, svaka životinja čini zapravo upravo ono što čini i čovjek koji nema kud, niti s čime - kopa po smeću nadajući se upotrebljivim ostacima nekih sretnijih obitelji...
I dok možda većini ljudi nesnosno graktanje vrana strahovito ide na živce a majke s djecom se zgražaju nad neredom raskopanih kanti za otpatke u dječjim parkovima, one su često jedini izvor substitucije za prirodnu mnogim bićima koja smo, svijesni mi toga ili ne - učinili beskućnicima!

Izuzev sisavaca poput lisica i kuna te niza ptičjih vrsta čiji poletarci (mlade ptičice) treniraju s roditeljima prve letove (poput mladih sovica, vrapčića, sjenica i vranica), tu su i brojni bezopasni i vrlo korisni gmazovi koji, također najčešće u nedostatku hrane te potaknuti (ne)prirodnim promjenama u temperaturi zraka uslijed globalnog zatopljenja te promjene klime, iz okolnih šuma dolaze u gradove u kojima uzrokuju većinom paniku - naravno, radi se o zmijama!
Iako su zmijske vrste koje se kod nas nalaze uglavnom bezopasne i u prirodi i u kućanstvu a služe kao prirodni deratizatori, ljudi na njih gledaju kao na opasne životinje koje je najbolje smjesta ubiti što je, sukladno Zakonu o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18) i Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13, 73/16), kažnjivo jer su u Republici Hrvatskoj zmije zaštićene životinje!

Izuzev toga, napomenimo i da je Hrvatska relativno "siromašna" zemlja po broju vrsta ljutica tj.otrovnih zmija - konkretno, imamo ih samo tri. Poskok, riđovka i planinski žutokrug (od kojih je potonja ujedino najrijeđa i u toksikološkom smislu, najbezopasnija!).
Usprkos činjenici postojanja nekoliko otrovnih vrsta zmija na našim područjibma, u gradskim se sredinama većinom mogu naći bezopasne smukulje, bjelouške i bjelice, koje bez bojazni i sami možete podići štapom, staviti u neku kutiju i pustiti u šumu!
Otrovnice vas zasigurno neće ugristi ukoliko ih ne iznenadite i uplašite pri čemu, posebno satjerane u kut, mogu reagirati agresivno u samoobrani!
U slučaju sumnje o kojoj je vrsti riječ, pokušajte reagirati smireno i smisleno te sa odstojanja uslikati zmiju te elektronski poslati dojavu ili nazvati jednu od udruga ili institucija koje se bave zaštitom divljih životinja.

I opet, u slučaju da niste sigurni gdje ili koga kontaktirati, lokalni veterinar može biti od velike pomoći! U slučaju da nemate baš nikoga dostupnog, svakako je bolje o zmiji obavijestiti čak i policiju ili vatrogasce (koji će znati kako i koga obavijestiti ili sami ukloniti zmiju bez opasnosti), nego je jednostavno ubiti bilo kojim raspoloživim sredstvom!

Ipak, najčešće divlje vrste koje ćete susresti u gradovima, one su većini ljudi daleko simpatičnije a spadaju pod ornitološku domenu - naravno, radi se o bebama ptičicama.
Svaki će čovjek priskočiti u pomoć ptičici ispaloj iz gnijezda no, na žalost, zbog neinformiranosti, često pritom napraviti i daleko više štete nego koristi!
Ako je ptičica bilo koje vrste još vrlo mala i "goluždrava", dakle, još nije opernatila, najbolje je pokušati je vratiti u gnijezdo jer su šanse za preživljavanje tako malih ptica bez mame na umjetnoj dohrani gotovo nikakve.
Daleko češći su pronalasci poletaraca, opernaćenih mladih ptičica, koje pri prvim letovima često padnu na tlo na kojem neko vrijeme potom i ostanu. Najbolji savjet koji vam mogu dati u slučaju pronalaska takve ptičice jest da je ne dirate!!!
I mislim da ovo ne mogu naglasiti dovoljno!

Ako je ptica zdrava i bez vidljivih ozlijeda, padovi iz gnijezda prirodna su i normalna stvar! Njeni su roditelji blizu da je brane, hrane i čuvaju pa biste je, udaljavanjem od gnijezda i, posebice, neadekvatnom ishranom i skrbi, vjerojatnije prije ubili nego spasili!
Prije poduzimanja ikakvih koraka, osim ako je ptičica u neposrednoj opasnosti po život (ptići koji su ostali bez roditelja, ptić koji je pao npr. među šine tramvajske pruge, ptić slomljena krila, nogice, ili sl.), molim vas, poslikajte pticu ako ste u mogućnosti, eventualno je podignite na najbliže povišenje ili granu i kontaktirajte neku od udruga poput AWAP-a, Ornitološkog laboratorija ili neku od institucija i ustanova javnih parkova prirode koje će vam sve mahom rado izaći u susret savjetom ili, u slučaju potrebe, neposrednom intevencijom!

Također, referiramo na izvrsne tutoriale o ishrani i brizi za ptice i ostale životinjice čije je prisustvo često u gradskim sredinama a na koje biste mogli naići, na web stranicama i društvenim mrežama navedenih udruga i koju biste, sljedeći detaljne upute o ispravnom postupanju, zaista i mogli samostalno odhraniti te potom pustiti u prirodu!

Sretno!

Autorica: Ivana Janković

Preuzeto sa http://www.udruga-gradova.hr/i-njima-je-proljece/

Vezane teme

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting