29.11.17. Savjetovanje s javnošću o Prijedlogu Pravilnika o izmjeni Pravilnika o lovostaju
Ne slažemo se s predloženim izmjenama Pravilnika o lovostaju jer smatramo da predložene izmjene nisu održive ni etički ni pravno.
Postojeći Pravilnik o lovostaju (Narodne novine br. 67/10, 87/10, 97/13 i 44/17), u članku 4. točki A. KRUPNA DIVLJAČ propisuje razdoblje lovostaja za svinju divlju (Sus scrofa L.) krmaču – od 1. veljače do 30. lipnja. To razdoblje lovostaja određeno je, u skladu sa Zakonom o lovstvu NN 140/2005, zbog zaštite visoko trudnih krmača i mladunaca koji su o njoj u tome razdoblju ovisni. Naime, parenje divljih svinja traje od sredine jeseni do prosinca. Krmača nosi oko četiri mjeseca pa u ožujku ili travnju rodi od četiri do dvanaest praščića. Prasad siše oko tri mjeseca i u tom je razdoblju potpuno ovisna o majci. Razdoblje lovostaja određeno Pravilnikom poklapa se s razdobljem visoke trudnoće i vođenja mladunaca koji bi gubitkom majke bili osuđeni na polaganu smrt gladovanjem.
Pravilnik o lovostaju donesen je na temelju članka 59. stavka 5. Zakona o lovstvu te kao podzakonski propis mora biti u skladu sa Zakonom.
Zakon o lovstvu propisuje da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 4.). Imajući na umu navedenu odredbu zakonodavac je u članku 51. Zakona propisao da uzgoj i zaštita divljači, osim određenih razdoblja lovostaja, obuhvaća i osiguravanje uvjeta za razmnožavanje i vođenje mladunčadi. Ova se odredba primjenjuje bez iznimke na svu divljač koja je obuhvaćena Zakonom o lovstvu.
Prepuštanje detaljnijeg uređivanja razdoblja lovostaja kroz pravilnike nadležnog ministarstva ima za cilj kvalitetniju provedbu Zakona te je nužno pritom poštovati načela Zakona i dosegnuti stupanj zaštite.
Primjer provedbe Zakona na taj način jest propisivanje lovostaja za ženske jedinke raznih vrsta divljači (poput muflona, zečeva, jazavaca...) u razdoblju koje se poklapa s razdobljima njihova parenja, trudnoće i vođenja mladih, dok članak 52. dodatno štiti svu dlakavu divljač zabranjujući lov i uznemiravanje ženki u razdoblju kada su u visokoj trudnoći ili dok vode sitnu mladunčad.
Ukidanje lovostaja za krmače u razdoblju za koji je sada propisan, što se predlaže ovom izmjenom Pravilnika, izravno je protivno Zakonu i u suprotnosti s njegovim ratiom izraženim u članku 51.
Također, odstrijeliti krmaču u razdoblju visoke trudnoće ili u laktaciji znači dugo gladovanje i u konačnici smrt njezine prasadi koja je izravno ovisna o njoj. Smatramo nedopustivim da se takva okrutnost čak i zakonski propisuje, čemu se protive i sami lovci.
Pri donošenju odluka o postupanju s divljim svinjama nužno je pratiti iskustva drugih država i naći humana rješenja. Naime, proučavanjem situacije u Njemačkoj i Francuskoj znanstvenici su ukazali da što je intenzivniji lov na divlje svinje, to se brže povećava njihov broj.
Usporedbom povećanja broja divljih svinja u razdoblju od 22 godine u istočnoj Francuskoj, znanstvenica Sabrina Servanty i njezine kolege zaključili su da je u područjima intenzivnijeg lova plodnost divljih svinja bitno veća nego u područjima u kojima gotovo da i nema lova te da su pri intenzivnom izlovu jedinke reproduktivno zrele mnogo ranije nego što je to uobičajeno. Istraživanje je pokazalo da je u područjima u kojima ima manje lova povećanje populacije divljih svinja manje, a reproduktivna zrelost nastupa kasnije te je dokazano da povećanje populacije divljih svinja ne uzrokuje samo veća količina raspoložive hrane, nego i intenzivan lov (Carole Toïgo, Sabrina Servanty, Jean-Michel Gaillard, Serge Brandt i Eric Baubet: Disentangling Natural From Hunting Mortality in an Intensively Hunted Wild Boar Population, Journal of Wildlife Management 72(7):1532-1539. 2008.).
Najpoznatiji njemački stručnjak za divlje svinje, lovac Norbert Happ, još je 2002. godine tvrdio da su lovci sami odgovorni za povećanje broja divljih svinja (lovački vjesnik Wild und Hund, 23/2002.)
Prof. dr. Josef H. Reichholf, počasni profesor Tehničkog sveučilišta u Münchenu, koji je od 1974. do 2010. vodio ornitološku zbirku zoološke državne zbirke u Münchenu, također smatra da se populacija divljih svinja povećava brže lovom nego pod utjecajem prirodnih uvjeta. Navodi da ako je u nekom području tijekom lova, koji se održava prije svega ujesen i zimi, ubijeno mnogo životinja, ostat će više hrane za preživjele životinje, a životinje koje su preživjele brže se razmnožavaju (Süddeutsche Zeitung, 28. siječnja 2009.).
Kao udruga koja se protivi lovu u cjelini, smatramo da je pri donošenju podzakonskih propisa na temelju Zakona o lovstvu važno ne djelovati ishitreno i protuzakonito, već treba tražiti bolje rješenje problema. Stoga mislimo da treba odustati od predložene izmjene ovoga pravilnika te da se pitanje velikoga broja divljih svinja treba voditi zaključcima rezultata znanstvenih istraživanja i riješiti suradnjom stručnih osoba i organizacija.