16.09.14. Veterinarska inspekcija i zaštita životinja
Poštovani,
pišemo Vam prosljeđujući Vam u nastavku ovog e-maila primjer prepiske između građanke zabrinute za zanemarenu i bolesnu životinju i Vaše veterinarske inspektorice.
Svakodnevno dobivamo mnoge pozive i pitanja e-mailom građana koji žele znati što mogu poduzeti da pomognu zanemarenim i zlostavljanim životinjama. Upućujemo ih da takve slučajeve prijavljuju veterinarskoj inspekciji, policiji i Općinskom državnom odvjetništvu. Uz rijetke iznimke, problem redovito nastaje zbog nevoljkosti veterinarske inspekcije da učinkovito odradi prijavu i pomogne životinji. Stoga nam se građani povratno javljaju tražeći informacije o daljnjem postupanju.
U konkretnom slučaju čiju prepisku Vam prosljeđujemo, gospođa je prijavila 26.8.2014. veterinarskoj inspekciji loše stanje psa u dvorištu u naselju Skupica kod Karlovca. Opisala je da je pas u dvorištu gdje nitko ne živi (kako bi tu čuvao ovce), na vrlo kratkom lancu, neuhranjen i žedan, vidljivo bolestan (lijevo uho mu je do krvi izgriženo 'od nekih parazita', kao i pola desnog uha). Procijenila je da pas treba hitnu veterinarsku i ostalu skrb. Pokušala je preko treće osobe od vlasnika psa (E. M.), koji navodno dolazi povremeno hraniti psa u to dvorište na adresi Skupica XX, dobiti informaciju želi li joj dati ili prodati psa, ali vlasnik nije pristao. Gospođa je izrazila spremnost da privremeno preuzme, o svojem trošku, skrb o psu te zatražila da inspekcija zabrani vlasniku nabavu nove životinje.
Veterinarska inspektorica Snježana Gutić Jakovljević, dr. vet. med., odgovorila je na prijavu tek nakon 18 dana šturom birokratskom informacijom, nakon što ju je gospođa dvaput kontaktirala: "Nadzor nad psom je u tijeku. Što se tiče toga da odvedete psa sa sobom kontaktirajte vlasnika pa se dogovorite." Zanemarila je činjenicu iz prijave da je gospođa već kontaktirala vlasnika koji joj ne želi dati psa, dakle, nemoguće je dogovoriti se s njim. Nakon novog upita, veterinarska inspektorica Gutić Jakovljević odgovara gospođi: "Po prijavi izvršen je uvid u upisnik cijepljenja pasa i tamo nije evidentiran niti pas niti vlasnik. U telefonskom kontaktu sa ovlaštenim veterinarima izvještena sam da su kolege bile na toj adresi ali nikada nisu zatekli posjednika. Posjedniku je poslan poziv da se očituje."
Iz svega navedenoga razvidno je jedino da građani ne mogu imati povjerenja u nadležne institucije, u ovom slučaju veterinarsku inspekciju, da će pomoći bolesnoj životinji kojoj treba što hitnije sklanjanje iz očito neprimjerenih životnih uvjeta, liječenje i redovito hranjenje. Odgovor da pas nije uopće evidentiran kao vlasništvo dotične osobe, a time niti cijepljen i mikročipiran, da veterinari nisu zatekli na toj adresi vlasnika psa i da mu je poslan poziv da se očituje, jednostavno nije prihvatljiv - hladan je, birokratski i odaje potpunu nezainteresiranost za zdravlje i život psa. To što vlasnika nema na toj adresi nije opravdanje da se ne pomogne psu, tim više što je već iz činjenice da u upisniku cijepljenja pasa nisu evidentirani ni pas ni vlasnik jasno da se radi o kršenju zakona, a psa se može vidjeti i bez ulaska u dvorište. Odugovlačenje s konkretnim postupanjem, čekanje da se vlasnik očituje i sl. neće pomoći psu koji mora trpjeti glad, žeđ, bolest, život na kratkom lancu i sve vremenske neprilike.
Također, građanima poput gospođe koja je spremna preuzeti skrb o ispaćenom psu nije jasno zašto je tako teško pomoći živom biću koje pati i kakve to silne administrativne prepreke ima veterinarska inspekcija pa ne može poduzeti ništa učinkovito za konkretnu životinju. Trebaju li građani imati razumijevanja za nedjelovanje i inertnost veterinarske inspekcije, gledati kako bolesne životinje pate, čekati da te životinje umru ne mogavši dočekati intervenciju veterinarske inspekcije ili bi pak trebali kršiti zakon pa preskakati ograde i otimati pse iz dvorišta kako bi ih spasili od patnje koju svakodnevno trpe?
Sličan aktualan primjer je farma u Pavlovcu: "Veterinarski inspektori, policija, lokalna uprava, a očito niti vrh mjerodavnih državnih institucija u četiri godine nisu bili u stanju riješiti rijetko viđeno zanemarivanje i zlostavljanje životinja na 'gospodarstvu' Franje Sojke iz Pavlovca..." - https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1481242065463288&set=a.1380443012209861.1073741828.100007325253495&type=1&theater.
Što da odgovorimo građanima kada nas pitaju zašto veterinarska inspekcija ne štiti životinje nego njihove "posjednike"? Kome ih možemo uputiti kada veterinarska inspekcija ne reagira na prijave ili im šalje šablonske administrativne odgovore ili donosi procjenu da su životinje u izvrsnom stanju i da je sve u redu, čak kada je po izgledu životinja i vidljivim ozljedama očito da to ne odgovara istini?
Molimo Vas da nam odgovorite na ova pitanja, kao i na to što veterinarska inspekcija namjerava poduzeti oko konkretne prijave koju spominjemo. Vaše odgovore rado bismo objavili na web-stranici Udruge, kako bi građani imali uvid u to što mogu očekivati nakon što prijave veterinarskoj inspekciji zanemarivanje i zlostavljanje životinja.
Srdačan pozdrav,
Luka Oman
predsjednik Udruge
Poslano 16. rujna 2014. na e-mail adrese Ministarstva poljoprivrede: ivana.raptavi@mps.hr, bsosic@mps.hr, upiti.gradjana@mps.hr, prijava@mps.hr.
